<![CDATA[VIJESTI]]>

<![CDATA[VIJESTI]]> http://www.brajkovici.com/blog/ DE Sun, 31 Mar 2024 06:14:00 +0100 Incomedia WebSite X5 Evo <![CDATA[Uskrsna čestitka - USKRS 2024]]> imblog

Poštovani župljani župe Brajkovići, ma gdje bili, draga braćo i sestre!

I ove godine, evo, slavimo najradosniju i najveću svetkovinu kršćansku, Isusovo Uskrsnuće, nadam se u radosti i dobrom zdravlju. Uskrs je pobjeda Božja nad Zlom. Pobjeda života nad smrću, pobjeda ljubavi nad mržnjom, pobjeda svjetla nad tamom..

Želim da nas sve ispuni to Kristovo svjetlo u našim životima i vodi pobjedonosno do sretne vječnosti u Bogu! Sv. Pavao u svojoj poslanici Kološanima kaže: "Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi s desna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kada se pojavi Krist, Život vaš, tada ćete se i vi s Njime pojaviti u slavi."

Stoga, naš je Život s Kristom i u Kristu, ma kako god bili teški i mučni Veliki Petci koje proživljavamo sada, ovdje, na zemlji. Zagledani smo u Boga, zagledani smo u Uskrslog Gospodina i radosnu vječnost s Njim koju nam je otvorio Uskrsli!

S tim mislima i riječima Vama, kako osobno tako i Vašim obiteljima, svim župljanima Brajkovića, ma gdje bili, želim SRETAN I RADOSTAN USKRS!

Uz srdačne pozdrave svima i Božji blagoslov, Vaš župnik fra Krešimir.

]]> Sun, 31 Mar 2024 05:14:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?uskrsna--estitka http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000032 <![CDATA[Prva sv. Pričest i sv. Krizma]]> imblog

Ovim obavještavam djecu i roditelje koji žele pristupiti sakramentima, Prvoj sv. Pričesti i sv. Krizmi - Potvrdi u našoj župi koji će biti, ako Bog da, dogodine, dakle 2024. god da se imaju prijaviti, upisati u Župnom uredu, Brajkovići do 24. rujna 2023. kako bi započeli s vjeronaučnom pripravom za sakramente. Oni koji se ne prijave do tog datuma neka ne računaju sa primanjem sakramenata iduće godine ovdje, u našoj župi.

Na Prvu sv. Pričest pristupaju djeca s navršenih 10 godina života a sv. Krizmi ili sv. Potvrdi djeca s navršenih 15 godina života. Također, uvjet za primanje sakramenata je i redoviti dolazak na vjeronaučnu pripravu za sakramente, koji će biti objavljen pravodobno na sv. Misama u crkvi, kao i redoviti, svake nedjelje, dolazak na sv. Mise u župi. Izostanak sa vjeronauka (župne kateheze) i sv. Misa nedjeljom imat će za posljedicu nemogućnost pristupa navedenim sakramentima. Uz ove elemente za primanje sakramenata potreban je uzoran vjerski, kršćanski život roditelja i svih drugih uključenih u kršćanski, vjerski odgoj djece.

Fra Krešimir Vukadin, župnik

]]> Sun, 17 Sep 2023 14:44:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?prva-sv--pri-est-i-sv--krizma http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000031 <![CDATA[Uskrsna čestitka - USKRS 2023.]]> imblog

Poštovani i dragi župljani, kako oni stalno nazočni u župi tako i oni rasuti po cijelom svijetu, dragi suradnici i prijatelji župe Brajkovići!

Evo i ove godine, nadam se u dobrom zdravlju i radosti, želimo slaviti Uskrs - Vazam. Uskrsli Gospodin kršćanima donosi novost, čini ih novim ljudima. To znači da vjera u Isusovo uskrsnuće obnavlja i mijenja ljudsko postojanje, oslobađa od svih strahova, a ponajviše od straha smrti koji u sebi sažimlje sva zla koja opterećuju naše postojanje. Oslobođenje od smrti znači oslobođenje od svih zala, iz tog je razloga Isusovo uskrsnuće konačna pobjeda nad smrću i donositelj prave slobode.

Životu ispunjenom strahovima i nemirima, tugama i nevoljama, kao što često osjećamo, uskrsnuće otvara jedan novi vidik. S vjerom u Uskrsloga sve se mijenja: dobivamo više pouzdanja, ispunjeniji smo nadom, hrabriji, slobodniji. U tom trenutku od nas nestaju zloća i opakost, kako kaže sv. Pavao i u naš život ulaze čistoća i istina. Kršćani su pozvani biti što sličniji "Janjetu", Kristu Uskrslom i tako mijenjati svijet i odnose u svijetu na bolje.

Uskrsno je jutro odgovor na pitanje smisla Velikoga Petka. Uskrsnuli nas je izveo iz ropstva na slobodu, te kao Gospodar života i smrti upućuje svima utješne i ohrabrujuće riječi: "Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene , živjet će ako i umre." Stoga mu kao Gospodaru života i smrti od srca i radosno pjevamo: "Znamo da si doistine uskrsnuo Božji sine..."

U toj uskrsnoj nadi i radosti pozdravljam sve župljane, ma gdje bili, i od srca zahvaljujem za svaku potporu, duhovnu i materijalnu koju iskazujete prema svojoj župi i meni osobno! Neka Vas Uskrsli Gospodin obdari čvrstom i pravom vjerom, daruje Vam svoj blagoslov i pomoć u životu i radu, kako Vama osobno tako i Vašim obiteljima i svima Vašima.

Svima želim sretan i radostan Uskrs - najveću kršćansku svetkovinu!

Vaš župnik, fra Krešimir Vukadin

]]> Sat, 08 Apr 2023 16:28:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?uskrsna--estitka---uskrs-2023- http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000030 <![CDATA[Sretan i blagoslovljen Uskrs!]]> imblog
]]> Sat, 16 Apr 2022 22:46:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?srertan-uskrs http://www.brajkovici.com/blog/rss/00000002D <![CDATA[Cvjetnica]]> imblog

Cvjetnica je prvi dan Velikog tjedna, a naziva se još nedjeljom palmi ili Muke Gospodnje, a u Katoličkoj se crkvi slavi kao spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, kad ga je narod pozdravljao palminim i maslinovim grančicama. S Cvjetnicom počinju dani intenzivne priprave za Uskrs, koji se ove godine slavi 17. travnja.

Na misama se čitaju i pjevaju odlomci iz Evanđelja o Isusovoj muci i smrti, a Cvjetnica u Katoličkoj crkvi označava početak intenzivne priprave za Uskrs, najveći kršćanski blagdan.

Cvjetnica je početak Velikog tjedna, koji je spomen na posljednje dane Isusova života, njegovu muku i smrt, a posebno se slave Veliki četvrtak, Veliki petak i vazmeno ili uskrsno bdjenje. Veliki tjedan završava Uskrsom.

Običaj je da svećenik blagoslovi grančice koje prisutni drže u rukama u crkvi. Blagoslovljene su se grančice stavljale na polja, u štale i hambare, zaticale za svete slike u kući, odnosile na groblje ili su se, sasušene, palile kada se približavalo nevrijeme. Bilju, blagoslovljenomu na Cvjetnicu u crkvi, pridavala se dvostruka moć: zaštitna (od groma, tuče, bolesti i sl.) i plodonosna (osiguravanje dobrog uroda i zdravlja). Nadalje, umivalo se u vodi u koju se stavljalo cvijeće ili mlado žito (dalmatinsko zaobalje, Lika; srednja Bosna, Bosanska Posavina i Bačka), s uvjerenjem da će koristiti zdravlju, sačuvati mladost i ljepotu lica, a ponegdje i marljivost. U Posavini je proljetnim biljem mladež kitila bunare i dvorišta, dok su u središnjoj Dalmaciji momci cvijećem darivali djevojke. Osnova su tim postupcima pretkršćanski proljetni obredi vezani uz obnovu prirode. Prastaro vjerovanje u obnoviteljsku moć biljaka, koja se prenosi na ljude, preuzeto je zatim u kršćansko tumačenje proljetne obnove kao obnove čovjeka.

Običaj vjerničkih povorki s palminim grančicama nastao je u Jeruzalemu u IV. stoljeću, a u Rimu se prakticira od IX. stoljeća, odakle se raširio po cijeloj Crkvi. Uskrsnuće Isusovo u kršćanstvu je temeljna vjerska istina da je Bog-Otac svoga Sina Isusa Krista treći dan uskrisio od mrtvih, odnosno da je Isus umro i uskrsnuo. Kršćani vjeruju u uskrsnuće od mrtvih i temelje ga na Isusovu uskrsnuću.

]]> Sun, 10 Apr 2022 19:20:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?cvjetnica http://www.brajkovici.com/blog/rss/00000002C <![CDATA[Božićna čestitka]]> imblog

Hvaljen Isus i Marija!

Poštovani i dragi župljani župe Brajkovići, ma gdje bili, koji stalno boravite u župi i oni koji ste razasuti po bijelom svijetu. Od srca, radosno i iskreno Vas sve pozdravljam u ovu svetu Badnju večer i u predvečerje našeg najradosnijeg kršćanskog blagdana, Isusova rođenja, Božića! Vjerujem da smo svi ujedinjeni kao župna zajednica ovih svetih, radosnih dana i da smo mislima i svojim srcem i dušom u svojoj župi Brajkovići. Predivan je to osjećaj koji, nadam se, sve vas prožima duhom rodnog Zavičaja.

Dok Vas sve pozdravljam ujedno Vam i svima zahvaljujem od srca za sve što činite za svoju župu i crkvu. Svima onima koji na bilo koji način doprinose boljitku svoje župe, bilo na duhovni, materijalni ili koji drugi način velika i iskrena hvala! U duhovnom smislu važno je moliti, osobno, zajednički, u crkvi, sa svojom obitelji, u kući, živjeti sakramentalno, sudjelovati u sv. Misi, bilo gdje da se nalazimo, pošteno, časno i sveto živjeti, činiti dobra djela jer je to sve jamstvo našeg vječnog spasenja. Na poseban način, kao župnik, potičem na molitvu za sve naše obitelji. Neka imaju svoje temelje u kršćanskom življenju i istinskom svjedočenju svoje čvrste vjere, gdje god živjeli i radili.

Također svesrdno zahvaljujem za ispruženu ruku i široko srce u svakom materijalnom daru za svoju župu! Vi ste sa svojim velikim srcem značajna snaga i jamstvo života i opstanka naše župe. Osobita hvala za materijalni "projekt godižbine " u koji ste se mnogi uključili svojim darovima koji ste izvan župe.

Iako već drugu godinu slavimo Božić u izmijenjenim okolnostima, tj. ove epidemije i pandemije Covid-a 19, vjerujem da nam ništa ne može pomutiti božićnu radost. U Isusovom rođenju slavimo Božju ljubav kojom se sam Bog očitovao prema grešnom čovjeku želeći ga spasiti po svome Sinu kojega šalje u liku slabašnog i siromašnog Djeteta na ovu našu , grijehom uprljanu zemlju. Zato ga istinski radosno dočekajmo i poklonimo mu se ponizno kao, i u ono vrijeme, pastiri koji bijahu kod svojih stada.

Mi kršćani, što se u molitvi i slavlju okupljamo da bismo u zahvalnosti pali na koljena pred Novorođenčetom u jaslama, mi smo sadašnji pastiri ovoga svijeta. Danas smo, mi, izabrani svjedočiti pred onima koji se klanjaju zabavi, užitcima, materijalnim dobitcima i lakomislenom življenju u ovom svijetu. Da se naše tiho svjedočanstvo da nas Bog ljubi, da nas Duh Sveti vodi i da je Riječ tijelom postala i nastanila se među nama nikada i nigdje ne zaustavi niti uplaši pred bilo kojom preprekom.

Bog bira, pastire, malene, jednostavne, ponizne i siromašne jer ne želi da vijest o spasenju čovjeka koja se pokazala u novorođenom Isusu u štalici, toj velikoj Božjoj ljubavi prema čovjeku bude neka jednodnevna i jednokratna senzacija u ovome i ovakvome svijetu nego poziv za promjenu života nabolje. Tko posluša ovu Radosnu Vijest o Božjoj ljubavi pokazanu u Isusovom rođenju, Božiću, čut će najljepšu radosnu vijest koja mijenja čovjeka i koja mu pomaže da iz tame prijeđe u svjetlo.

Zato Isus i ove godine dolazi u naše domove i srca reći nam da smo njegovi miljenici, da vrijedimo. Neka nas Njegov dolazak ohrabri i daruje nam snagu kako bismo jedni drugima bili podrška i potpora.

Stoga, Čestit Božić i sveto porođenje Isusovo, te obilje Božjeg blagoslova i zdravlja duše i tijela u Novoj 2022. Godini, dragi župljani župe Brajkovići, gdje god bili, Vama i svima Vašima najmilijima od srca želi Vaš župnik, fra Krešimir Vukadin uz srdačne pozdrave svima i radosni poklič anđela : "Slava Bogu na nebu a mir ljudima na zemlji!"

]]> Fri, 24 Dec 2021 20:41:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?bozi-na--estitka-zupljanima http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000022 <![CDATA[Sjećanja i pamćenja - Proslava Božića u Brajkovićima 1991. godine]]> imblog

Proslava Božića u Brajkovićima 1991. godine

Župa Brajkovići pomalo se razlikuje od drugih župa našega distrikta. Puk živi s izrazito tradicionalnom vjerom. Teško ga je pokrenuti na nešto novo, ako to novo nije bilo obogaćeno obilježjima do kojih mu je veoma stalo. Stoga u organiziranju svih vjerskih proslava treba voditi računa o tome. Obavljajući redovne pastoralne poslove u župi, često sam nailazio na pitanje, osobito mlađih vjernika: ,,Hoće li ove godine u našoj župi biti božićna ponoćka?“ Znao sam da je prijašnji župnik fra Stjepan Neimarević ukinuo božićnu ponoćku, zbog nereda koji su se stvarali za vrijeme mise kao i poslije nje. To neprimjereno, pogansko ponašanje vjernika na ponoćki bio je problem mnogih naših župa. Razulareno i bučno ponašanje, napose mladi, često je mutilo božićno veselje drugim vjernicima, osobito starijima, a nerijetko je imalo i tragične posljedice. Sada je došlo vrijeme da se o tome posebno mora voditi računa. Ponašanje je mnogo slobodnije, oružja je sve više kod civila, pa je i opasnost od nereda i nesereća zabrinjavajuće porasla.

Svjestan te opasnoti, nisam olako htio odgovoriti na njihovo pitanje, nego sam brižno odgovorao da ćemo pitanje ponoćke riješiti mjesec dana prije Božića. Do tada sam koristio priliku, razgovarao s ozbiljnim ljudima u župi i kovali smo plan proslave Božića. Napokon smo usuglasili stavove i našli rješenje. Cijeli plan proslave iznio sam na uvid svima na pučkoj misi, mjesec dana prije Božića. A plan je bio da odstranimo one koji se divljački i nasilnički ponašaju za vrijeme proslave Božića. Za to će nam trebati tridesetak ljudi iz svih sela. Oni će održavati red i mir za vrijeme ponoćke i udaljit će svakog onog iz crkve i crkvenoga dvorišta tko bude remetio taj red. ,,Ako se slažete s planom, - rekao sam im - izaberite ljude, zaštitare iz sela, a ja vam obećavam da ćemo slaviti ponoćku. Razmislite i javite mi sljedeće nedelje.“ Potvrdan odgovor stigao je ubrzo. I nadao samu mu se.

Kapelan (fra Pero Karajica) i ja smo se pobrinuli za bogatiju organizaciju liturgijske proslave, a i za onu narodnu, poslije ponoćke. Iznenađenje je bila velika logorska vatra pred crkvom. Ona je rasvijetlila cijelo crkveno dvorište, donekel ga i zagrijala, te ukrug okupila vesele slavitelje i čestitare koji su nazdravljali uz gromki i zdravi brajkovski svatovac i bečarac. Ponoćka je proteklau najboljem redu i dugo se o njoj pričalo. Nismo tada znali da će za kratko vrijeme prestati i mise ponoćke. Rat će ih iz Brajkovića udaljiti na duže vrijeme. Dobru se ne da dugo trajati. Za njega se uvijek iznova treba dobro oznojiti kako bismo ga izborili za sebe i za druge.

Iz knjge „Sjećanja i pamćenja“

Fra Franjo Križanac

]]> Wed, 22 Dec 2021 21:55:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?sje-anja-i-pam-enja http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000021 <![CDATA[Sveta Lucija]]> imblog

Ime Lucija potječe od latinske riječi lux, lucis – što u prijevodu znači svjetlo, te ona na neki način naviješta veliko svjetlo božićne noći. Na dan Sv. Lucije (13. prosinca) običaj je da se u posudice posije pšenica koja će do Božića niknuti i zelenilom simbolizirati novi život i novu agrarnu godinu. Etnologinja J. Vrdoljak navodi kako je ista simbolika i u starijemu običaju u livanjskom kraju, održanome do sredine prošlog stoljeća kada se nije sijala samo pšenica nego se u posudu stavljalo zrnje svake vrste žita koje će se sijati sljedeće godine. U posudu s pšenicom stavljaju se tri svijeće koje simboliziraju „Sveto Trojstvo“ i tako se ukrašavaju domovi za vrijeme Božića. Svijeće se pale na Badnjak te uz objede tijekom blagdanskih dana. Ovaj običaj i danas se njeguje. Za te dane u Lašvanskoj dolini u narodu se govorilo: Sveta Lucija, mlivosija, kao i Sveti Toma orahe koma. U livanjskom kraju, Usori te u pojedinim selima na području Lašvanske doline i Kraljeve Sutjeske običaj je nekada bio da se prati i zapisuje vrijeme tijekom dvanaest dana od Sv. Lucije do Božića jer će prema pučkoj predaji sljedeće godine u pojedinome mjesecu biti onakvo vrijeme kakvo je bilo odgovarajućeg dana od sv. Lucije do Božića. U Bosni se taj dan nije smjelo plesti, šivati, tkati, vesti jer se vjerovalo da će moljac pojesti te ručne radove. Ovaj su blagdan u Usori zvali i Sv. Lucija drvarica, vjerojatno zbog hladnoće koja je tjerala ljude na boravak uz ognjište. Također treba istaknuti kako u božično vrijeme nije smjelo odlaziti u šumu i raditi. A posebice drva u kuću unositi te je stoga trebalo na vrijeme dovoljno drva pripremiti. Samo se pan badnjak smio unositi. U Kreševu se nekoć s velikim žarom slavio blagdan sv. Lucije. Taj bi dan slavili kovači, tj. pločari, otucači, klinčari i nalbanti. Dan je bio radni. Ujedno to je bio i ženski blagdan tako da nisu radile ni tkalje ni prelje ni krojačice. To je bilo stoga da im sv. Lucija očuva očni vid zagovorom kod Boga.

]]> Sun, 12 Dec 2021 23:01:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?sveta-lucija http://www.brajkovici.com/blog/rss/00000001E <![CDATA[Materice i očići]]> imblog

Tradicija Crkve u Hrvata obiluje raznovrsnim pučkim tradicijskim običajima. Posebnost su dakako adventski i božićni običaji zbog same radosti koju sa sobom nosi svetkovina Isusova rođenja. Među običaje koji odlikuju vrijeme došašća su i materice koje se obilježavaju Treću nedjelju došašća, te očići koji potom slijede na Četvrtu nedjelju došašća. Običaj je da na dan materica djeca traže otkup od žena, odnosno majki , a one bi djecu darivale suhim voćem ili slaninom. U gornjovrbaskom kraju (Bugojno, Uskoplje) nekada je bio običaj da djeca idu od kuće do kuće i pjevaju:

Hvaljen Isus, gazdarice, čestite ti materice.

Došli smo ti priko gora da nam dadeš suvi' ora.

Došli smo ti priko njiva da nam dadeš suvi šljiva.

Vidili smo puno muka da nam dadeš i jabuka.

Čuvali smo ti i ovce da nam dadeš novce.

Na očiće, nedjelju uoči Božića, ponavljaju se običaji čašćenja, a ovoga puta to čine muškarci odnosno očevi. Očevi su nekada djecu darivali orasima, pečenicom, a katkada i duhanom. Oba blagdana bila su prisutna širom Bosne i Hercegovine dok danas polako padaju u zaborav.

]]> Sun, 12 Dec 2021 17:23:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?materice-i-o-i-i http://www.brajkovici.com/blog/rss/00000001D <![CDATA[Godišbina]]> imblog

Djela, ne samo riječi!

„Naše je vrijeme, kao i sva dosadašnja, prepuno lijepih riječi. O djelima se to ne bi moglo reći. Lakše je govoriti nego djelovati. Ali još je lakše propuštati. Za nekoga se pobožnog čovjeka govorilo kako je prolazio gradom i susreo djevojčicu pohabane odjeće koja je tražila milostinju. Prolazeći kraj nje pomisli: “Gospodine, kako možeš dopustiti takvo nešto? Poduzmi nešto!” Uvečer za vrijeme televizijskog dnevnika opazi jezive prizore djece koja umiru od gladi. Ponovno se obrati Bogu: “Gospodine, kakva sirotinja! Daj, učini nešto!” Odjednom je čuo jasan glas: “Ja sam već nešto učinio – stvorio sam tebe!” (bitno.net).

Iako su živjeli u puno težim uvjetima nego mi danas u monografiji „Župa Brajkovići“ na više mjesta spominje se briga župljana za župnika i crkvu. U Facebook grupi nas ima oko 5.000 pratitelja, što bi trebao biti pokazatelj da nam je stalo do naše Crkve, ljudi koji tamo žive, očuvanju naših groblja, tradicije, povijesti našeg napaćenog rodnog kraja.

Opstanak svih navedenih vrijednosti je odgovornost nas župljana. Svoju dužnost prema župi trebamo uvijek ispunjavati. Svi ćemo odgovarati za svoja djela, tako da bismo uvijek trebali dati svoj doprinos ali se i preispitati koliko molimo za svećenike i časne sestre, koji su čitav svoj život posvetili Bogu. Ima župljana koji redovno pomažu sve potrebe župe, ali je velika većina zbog neodgovornosti, udaljenosti ili svakodnevnih briga to zapostavila.

Zajedno želimo osigurati osnovna novčana sredstva za održavanje crkve i crkvenih prostorija. Tako ćemo konkretno pokazati da nismo ostavili i zaboravili našu župu, gdje god trenutno živimo. Obiteljski dar ili godišbina – je redoviti godišnji doprinos za osnovne crkvene potrebe kao što su: struja, voda, plin, komunalije, grijanje, kvarovi i druge potrebe.

Licemjerno bi bilo posjećivati druga svetišta, a svoje svetinje zapostaviti. Licemjerno bi bilo i sve lijepo pisati na društvenim mrežama a ne dati bar mali, temeljni doprinos kao što je godišbina. Uz doprinos za čišćenje groblja, ovaj novčani doprinos bi trebala darovati svaka obitelj ili osoba kojoj je stalo do župe.

Svi Vi kojima je stalo do ovih vrijednosti nemojte čekati, nego se sami informirajte kako možete dati svoj doprinos kod župnika ili povjerenika za ovu namjenu, kako bismo mogli na vrijeme osigurati ogrjev i druge potrebe. Visina dara za cijelu godinu nije određena.

Svatko neka da po svojoj savjesti i mogućnostima, a da time ne ugrožava svoj obiteljski proračun. Pokažimo zajedništvo. Neka bude i manji iznos, ali da nas bude što više. Samo zajedno možemo ostvariti ove ciljeve, a snaga zajedništva je blagoslov.

Na novoj službenoj stranici www.brajkovici.com u kontakt rubrici možete vidjeti imena povjerenika. Aktualne uplate godišbine biti će objavljene na našoj web stranici i u ovoj grupi. Sponzor stranice je zajednica „KUS Grahovčići“ iz Švicarske, koja od svog postojanja izdvaja novčana sredstva za crkvu i druge potrebe župe, sa samo prosječnih 40 članova (oko 15 obitelji).

Članovi ove zajednice su primjer, kako s malo zajedništva održavati temeljne ljudske vrijednosti. Kako dati svoj doprinos i ako ne živimo na području naše župe, pokazao nam je i Jozo – Zemćo Barać. Zahvaljujemo mu na aktivnosti, koji je u svome mjestu prikupio većinu dosadašnjih uplata.

]]> Mon, 01 Nov 2021 20:31:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?godisbina http://www.brajkovici.com/blog/rss/00000001C <![CDATA[Svi sveti i Dušni dan]]> imblog

Svi sveti i Dušni dan

Blagdan Svih svetih slavi se 1. studenoga, a toga se dana slave oni sveci i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje. Dan kasnije, 2. studenoga, vjernici se sjećaju svojih dragih pokojnika. Tog dana obilaze grobove svojih pokojnika te mole za njihove duše. Katolici u Bosni i Hercegovini na Dušni dan idu na groblja te pale svijeće i nose cvijeće na počivališta obitelji i prijatelja. Dušni dan u Hercegovini naziva se Mrtvi dan. U Donjim Mamićima kod Gruda na Mrtvi dan mise se nekoć nisu govorile po grobljima. U rano jutro išlo se na misu, na ispovijed i pričest. Poslije mise molilo se za pokojne. Koliko je tko imao pokojnih, toliko je puta izlazio iz crkve, vraćao se unutra, izmolio pet Očenaša, pa sve tako redom, koliko je god imao svojih pokojnih, te pokojnih prijatelja, kumova. Ti obredi zvali su se oprosti. Stari je običaj u Hercegovini da se na taj dan plaćaju mise za pokojne, sluša se misa u crkvi i mole potpuni oprosti za pokojne. U duvanjskome kraju za Sve svete i na Dušni dan bilo je uvriježeno da će se onoliko duša izbaviti iz čistilišta, koliko se puta posjeti groblje i crkva. Stoga se po nekoliko puta ulazilo u crkvu i molilo za duše u čistilištu. Već dugi niz godina običaj je da se u noći sa blagdana Svih svetih na blagdan Dušnog dana na groblju sv. Franje u Čapljini cijelu noć zvoni mrtvačko zvono kako bi se zazvao pokoj mrtvim dušama. U prigradskom naselju Vrgorac koje je udaljeno svega pola kilometra od gradskog centra Čapljine prakticira se običaj koji se isključivo veže za mjesno groblje. Naime, na blagdan Svih svetih na groblju u Vrgorcu služi se svečana sveta misa. Istoga dana, čim sunce zađe, odnosno pojavi se noć, muškarci se okupljaju na groblju kraj kapele. Obično bi svi muškarci iz Vrgorca koji su imali mogućnost dolazili na groblje. Oni nešto stariji dolaze prvi dok se mlađi počinju okupljati nešto kasnije jer treba izdržati do jutra. U prošlosti su mladići prije dolaska u groblje uzimali drvene kante i išli su od kuće do kuće gdje bi im domaćin nalio litru do dvije domaćeg vina, pa bi mladići dolazili s punim kantama vina. Po dolasku na groblje u blizini zvona naloži se vatra i društvo se okupi oko vatre dijeleći ono što donesu, domaće pogače, uštipke, vino, itd. Jedna osoba uzima konop i počinje zvonjavu. Zvoni se mrtvačko zvono, odnosno bat udara konstantno od jednu stranu zvona. Zvono ne smije stati, tj. zvonjava ne smije prestati, tako da konop ide iz ruke u ruku i zvonjava se nastavlja. Zvoni se do jutra, odnosno dok ne svane zora. Ovim običajem stanovnici Vrgorca žele nazvati pokoj svim umrlim koji su ukopani u ovom groblju.

]]> Sun, 31 Oct 2021 11:55:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?svi-sveti-i-dusni-dan http://www.brajkovici.com/blog/rss/00000001B <![CDATA[Sv. Ilija]]> imblog

Živio je i djelovao u Sjevernom izraelskom kraljevstvu u IX. stoljeću prije Krista u vrijeme kraljevanja Ahaba i Ahazije. Prema Svetom pismu bio je "podignut u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima". On je u Starome zavjetu vatreno revnovao za vjeru u jednoga pravoga Boga Jahvu. Njegovo ime u hebrejskom jeziku znači "Jahve je moj Bog", a za tu se istinu prorok Ilija cijeli svoj život i borio. Crkva 20. srpnja slavi Sv. Iliju. Kao starozavjetni prorok Ilija ima vrlo važno mjesto u židovskoj, kršćanskoj i islamskoj predaji, o čemu svjedoče brojni spisi o njemu.

Ilija je svetac koji je uvijek povezan s grmljavinom i u pučkoj predodžbi pomalo ljutit svetac. Kada se u puku objašnjava što sv. Ilija radi i kako izaziva munje i grmljavinu, onda je to najčešće sljedeće kazivanje: Ilija pred kišu po nebu goni svoja kola koja vuku konji. Kada Ilija zamahne bičem na konje, onda sijeva, a kada spusti bič na konja, onda udari grom. U Bosni i Hercegovini o sv. Iliji postoji stroga zabrana rada iako nije zapovjedni blagdan. Tako se primjerice sijeno smjelo skupljati na blagdane svih svetaca koji padaju u koševine, ali na Ilijindan se nije smjelo uzeti nikakvo oruđe u ruke a kamo li nešto raditi zbog straha od groma. Udarci groma u pučkoj se tradiciji objašnjavaju kao jeka nastala od udaranja kotača Ilijinih kola o kamen. Kao zaštita od udara groma u Brajkovićima moli se Vjerovanje uz paljenje blagoslovljene svijeće i komada jelice uz stavljanje križa i na prozor ili kućni prag. Također, nekada se vjervalo ako na Ilijindan (Ilinu) grmi kako lješnjaci neće uroditi plodom.

]]> Tue, 20 Jul 2021 18:31:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?sv--ilija http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000029 <![CDATA[Ivandan]]> imblog

Uoči Blagdana svetog Ive (24. lipnja) palio se cvitnjak oblikovan kao stožac od naslaganog granja. Cvitnjak se palio u ranim večernjim satima. Obično bi svaka obitelj palila svoj cvitnjak, a ponekad bi više kuća palilo zajednički. Dok bi stariji uz vatru obično nešto prizalogajili pa i popili, mladi i djeca pjevali su i preskakali vatreni oganj što je proizlazio iz cvitnjaka. Sutradan rano ujutro, prije izlaska sunca, bosim nogama bi se pogazao pepeo cvitnjaka u uvjerenju da će se na taj način spriječiti bolesti kroz godinu. Također, uoči blagdana vjernici su se znali uputiti na hodočašće svetom Ivi u Podmilačje pješice preko Vlašića. Tek uz Ivandan se djeci dopuštalo kupanje u rijekama.

]]> Thu, 24 Jun 2021 18:21:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?ivandan http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000028 <![CDATA[Sveti Ivo (Ivan Krstitelj)]]> imblog

Ivandan (24. lipnja) najznačajniji je blagdan ljetnog ciklusa. Osobito se štuje na području Središnje Bosne sa središnjom proslavom u Podmilačju kraj Jajca. Iz svih krajeva Bosne i Hercegovine te inozemstva rijeke hodočasnika, bez obzira na društveni status i životnu dob, dolaze u Podmilačje ponizno moleći sv. Ivu za pomoć, sreću i zaštitu. Posebnu skupinu bolesnika koji dolaze u Podmilačje čine duševni bolesnici i oni, kako se vjeruje, koje je đavao opsjednuo. Kao svetac koji pomaže u nevolji, sv. Ivo popularnost je stekao ne samo kod katolika već i kod pravoslavca, muslimana i Roma. Mnogi vjernici iz Brajkovića i okolnih sela dan uoči blagdana pješice kreću na hodočašće preko Vlašića u Podmilačje. Ovaj blagdan poklapa se s vremenom ljetnog solsticija, najdulje noći i početka ponovnog slabljenja sunca. U noći uoči sv. Ive pale se krijesovi (cvitnjaci) gotovo kod svake kuće. Prethodno bi djeca uz neku odraslu osobu prikupila granje, staru slamu ili bi usjekli u šumi smreke i slagali ih na jednom, obično ustaljenom mjestu u dvorištu ili selu. Oko krijesa se okupljaju susjedi, a mladi i djeca pjevaju, plešu te preskaču oganj. Stariji bi obično uz krijes nešto prezalogajili i popili. Ivanjske vatre se tumače kao simbol sunca ili kao pomoć suncu, a s tim je u vezi i njihova očisna i apotropejska snaga. Pepelu ovih vatri pridaju se ljekovita svojstva, a na Ivandan ujutro, prije izlaska sunca, gazi se po pepelu krijesa bosih nogu u uvjerenju da će se na taj način spriječiti bolesti kože kroz godinu. Moć vatre zadržavaju i njezini ugarci pa se preko njih progoni stoka, odnose ih u polje, te se čuvaju za kasniju uporabu.

]]> Thu, 24 Jun 2021 05:21:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?sveti-ivo--ivan-krstitelj- http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000016 <![CDATA[Tijelovo]]> imblog

Tijelovo je blagdan kojim se slavi sveta pričest i misterij pretvorbe kruha i vina u Kristovo tijelo i krv, a Crkva ga slavi misom i svečanom procesijom. Blagdan se pojavljuje u XIII. stoljeću, kada je augustinska redovnica sveta Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji imala viđenje punog mjeseca na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana kojim bi se častio Presveti Oltarski Sakrament. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao Blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. 1264. objavljuje bulu kojom Blagdan Euharistije želi proširiti na cijelu Crkvu, no brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u XIV. stoljeću papa Ivan XXII. proširuje blagdan Tijelova na cijelu Rimokatoličku crkvu. Prema katoličkoj teologiji, za vrijeme mise Isus Krist prinosi žrtvu i pri tome se služi osobom svećenika. Svećenik, pokazujući okupljenim vjernicima hostiju i kalež s misnim vinom, umjesto Isusa izgovara riječi: Ovo je moje tijelo i Ovo je moja krv. Vjernici na blagdan Tijelova sa svojim svećenicima idu gradom u procesiji i javno pokazuju svoju vjeru. Ova se svetkovina ubraja u tzv. pomične blagdane te se slavi deseti četvrtak nakon Uskrsa, poslije blagdana Presvetog Trojstva. Kod katolika u Bosni i Hercegovini za ovaj se blagdan vrlo često upotrebljava stariji naziv Brašančevo. Termin Brašančevo izveden je od deminutiva brašance te označuje hostiju. Za tijelovsku procesiju u brčanskom kraju posebno se izrađuju četiri postaje. To su zapravo kućice, sjenice, napravljene od lipovih grana na kojima se procesija zaustavlja i moli dijelove Evanđelja. U selu Štrepci kod Brčkog nakon mise i procesije ljudi bi trgali listove lipe i pokupili bi nešto latica cvijeća preko kojega je prošla procesija. To se smatra blagoslovljenim te se davalo stoci da pojede nešto blagoslovljeno. Međutim, ovaj tijelovski običaj u posljednje vrijeme sve više slabi jer mlađi naraštaji zbog nezainteresiranosti rijetko sudjeluju u izradi ovih zanimljivih kućica. U Kraljevoj Sutjesci Filipović je zabilježio običaj kod katolika da se na Tijelovo čitava ulica okiti lišćem i cvijećem. Podizali su se oltari od zelenila. Narod je u procesiji čupao to zelenilo, nosio svojim kućama te još iste večeri davao ga je govedima.

]]> Thu, 03 Jun 2021 18:17:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?tijelovo http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000027 <![CDATA[Markovdan i blagoslov polja]]> imblog

Dana 25. travnja Crkva slavi Blagdan svetog Marka, pisca jednog od četiriju Evanđelja, aleksandrijskog biskupa, mučenika crkve i zaštitnika Venecije. Sveti Marko se štuje i kao zaštitnik polja i usjeva, a njemu se utječe i protiv nevremena, tuče i munje. Markovdan je proljetni blagdan s kojim na području Bosne započinju mise po grobljima s blagoslovom polja. Obred blagoslova polja predvodi svećenik te započinje litanijama u kojima se zaziva pomoć sviju svetih; da Bog da mir te sačuva puk od kuge, gladi i rata, a plodove umnoži. Kroz ovu pučku pobožnost vjernici mole za blagoslov plodova i svega truda te rada kojim se ostvaruje dostojan život. Kako se nekada od zemlje živjelo, blagoslov je seljaku bio od neizmjerne važnosti jer je ovisio o neprilikama prirode, ali i povijesnim okolnostima. Kao začetnika ove pučke pobožnosti Jakobus de Voragine (1230.-1298.) u svojoj knjizi Zlatna legenda navodi papu Grgura Velikog koji je Katoličkom Crkvom upravljao krajem VI. i početkom VII. stoljeća. Jakobus se ne služi nazivom blagoslov polja, već molitveni ophod u Rimu na svetkovinu sv. Marka zove litanijama, a ustanovljene su zbog teške kuge. Majdandžić – Gladić ističe kako je ophod na Markovo povijesno gledano bio vezan uz tzv. prosne dane. Prosni su se dani latinski nazivali Litaniae, a obuhvaćale su tzv. Litania maior (Velike prošnje) i Litaniae minores (Male prošnje). Prve su s odnosile na ophod na Markovo, a druge na tri dana prije Uzašašća. Ophod je uveo papa Grgur Veliki 590. godine kako bi preko njega odvratio od naroda pošasti koje su nahrupile. Naime, te je godine u Rimu nastala velika poplava. Nakon strahovite poplave rijeke Tiber, u more je otplovio i veliki zmaj, u kršćanskoj tradiciji simbol đavla koji se u moru ugušio, a onda ga je voda izbacila na obalu. On je svojim raspadanjem okružio zrak pa je zavladala strašna kuga. Jakobus tumači i što je Gospodina izazvalo da je na rimski puk poslao kugu: nakon što su u korizmi postili i o Uskrsu se pričestili, Rimljani su potom pustili uzde jelima, igrama i tjelesnim užicima. Kuga je bila tako strašna da su ljudi iznenada umirali, za stolom, za vrijeme javnih igara ili u razgovoru, i to tako da bi oboljeli čovjek ispustio dušu čim bi kihnuo. Pa kad bi tko vidio nekoga kako kiše povikao bi: Bog ti pomogao. Papa je kako bi izmolio milosrđe od Boga, zapovjedio sveopću procesiju koja je bila podijeljena na sedam manjih, a sve su se na kraju sastajale u crkvi Maria Maggiore. Papa je odredio da se po cijeloj Zapadnoj crkvi održava taj ophod, te je odredio da to bude na Markovdan.

]]> Sat, 24 Apr 2021 05:19:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?markovdan-i-blagoslov-polja http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000015 <![CDATA[Sveti Juraj]]> imblog Danas 23. travnja slavimo blagdan svetog Jurja mučenika (latinski Georgius), izuzetno omiljenog sveca u vjerničkom hrvatskom puku, s rekordnim brojem posvećenih župa i kapela. Njegov je život obavijen mnogim legendama, a rodio se između 275. i 285. u Lodu (grčko-latinski Lydda), u rimskoj Palestini (danas Izrael), a po nekima u Kapadociji (danas središnja Turska). Pobožni roditelji, kršćani, Geroncije, časnik iz Kapadocije i Polikronija iz Palestine, odgajali su ga u vjerskom duhu. Bio je visoki rimski časnik, tribun carske garde u Nikomediji. Mučen je i smaknut mačem za vrijeme Dioklecijanova progonstva kršćana na današnji dan, 23. travnja 303. u Nikomediji (danas İzmit, Turska). Radije je izgubio glavu i visoki položaj nego da žrtvuje poganskim bogovima i odrekne se Krista. Iako o njemu postoji malo pisanih podataka, već sredinom IV. stoljeća crkvu njemu u čast podigao je Konstantin Veliki. U Bizantu su ga nazivali „velikim mučenikom", a za križarskih ratova bio je prototip idealnoga kršćanskog viteza i zaštitnik vitezova ratnika.

Od XIII. stoljeća slavi se kao zaštitnik Engleske, a za zaštitnika su ga uzeli mnogi gradovi (Barcelona, Genova, Senj i mnogi drugi). Jedan je od najpopularnijih svetaca srednjeg vijeka, legende od VI. stoljeća proširuju teme o njegovom mučeništvu, od X. stoljeća često ga prikazuju na ratnim zastavama, a od XII. stoljeća uvodi se motiv njegove borbe sa zmajem. Prema toj legendi kopljem je ubio zmaja koji je živio u jezeru nedaleko od Silene u Libiji, a hranio se ovcama i djevojkama (nagradu koju je dobio od tamošnjeg kralja, poklonio je siromasima). Njegov lik često je prikazan na portalima katedrala (Ferrara, Bamberg, Chartres, Firenca) i bio je privlačan motiv mnogim umjetnicima (Rafael, Pisanello, Carpaccio). O njemu su napisani mnogi romansirani životopisi i proslavili su ga mnogi pjesnici i pisci prikazanja. Po njemu su prozvani brojni europski viteški redovi i odlikovanja. Zaštitnik je u opasnosti, a u ratarskim krajevima zaštitnik zemlje i usjeva.

Običaji o Jurjevu pripadaju proljetnom ciklusu običaja i povezani su uz plodnost zemlje i zdravlje stoke. Nekada su na taj dan momci biljem ukrašavali vrata i prozore djevojaka. Ujedno ovaj blagdan u tradicijskoj kulturi označava početak poljoprivrednih radova i početak ispaše stoke na otvorenom. Na Jurjevo se besplatno oralo siromašnim obiteljima. Također prije izlaska sunca uobičavalo se umivati u jurjevskoj rosi u nadi da će onaj koji se umije biti ljepši i zdraviji.

Molitva sv. Jurju

Gospodine, sveti mučenik Juraj hrabro je nasljedovao Tvoju muku. Danas veličamo Tvoju božansku snagu koja se u njegovu mučeništvu očitovala, i molimo da nam pritekne u pomoć u našoj slabosti. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu Tvome, koji s Tobom živi i kraljuje, u jedinstvu Duha Svetoga – Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

]]> Fri, 23 Apr 2021 05:00:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?sveti-juraj http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000014 <![CDATA[Župnikova uskrsna čestitka]]> imblog

Poštovani i dragi župljani župe Brajkovići, dragi vjernici u župi, po bijelom svijetu i ma gdje bili..

Hvaljen Isus i Marija !

Danas, na Veliki ili Sveti Petak, kada smo ispunjeni šutnjom, tišinom, sabranošću i razmatranjem Spasiteljeve muke, patnje, Isusovog hoda prema Kalvariji, Njegova teškog križa, strašnog raspeća i smrti želimo i ove tjeskobne godine slaviti Uskrsno jutro Pobjede, Nade, Radosti i Života!

Naime, već drugu godinu čekamo najveći kršćanski blagdan u ozračju straha i stalne brige za svoje tjelesno zdravlje.. I ove godine, u neuobičajenim uvjetima izvanrednog stanja epidemije i pandemije COVID-a 19, nametnutog policijskog sata, stalne želje ovosvjetskih moćnika da nam zatvore crkve, zabrane obrede i molitve mi idemo ususret Uskrsu više nego sigurni u pobjedu Božju nad Zlom. Uskrsni Gospodin je naša snaga i naša pjesma....

I ove godine smo se u našoj župi pripremali u korizmenom hodu postom, molitvama, dobrim djelima, sakramentima ispovijedi (pomirenja s Bogom i braćom i sestrama) i pričesti za ove Velike i Svete dane koji nas vode vrhuncu - proslavi Uskrsnuća Gospodinova. Znamo dobro da ne možemo stići do Cilja bez korizme, križa i Velikog Petka... Naš Gospodin, Isus je sve to prošao, prolazimo i mi to svojim životima, netko prije ili kasnije, netko više ili manje ali to nam je jedini put do radosti Uskrsa i pravog Života, života u Isusu i s Isusom.

Stoga, dragi župljani, dragi vjernici i prijatelji podijelimo radost Uskrsa i ove godine, blagdana nade, svjetlosti i novog života sa svojim najmilijima. Neka nam uskrsni blagdani donesu nadu u bolje sutra, otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća obasja naš život, obnovi nas u vjeri i učvrsti u uvjerenju da jedino Ljubav pobjeđuje zlo i smrt, te da nas samo iskustvo te Ljubavi može učiniti istinskim svjedocima i navjestiteljima uskrsloga Gospodina.

Sretan i blagoslovljen Uskrs želi Vam Vaš župnik, fra Krešimir Vukadin!

]]> Fri, 02 Apr 2021 05:12:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?zupnikova-uskrsna--estitka http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000013 <![CDATA[Korizma, Cvjetnica, Uskrs]]> imblog

Poslije poklada počinje priprema za najveći katolički blagdan Uskrs. Na Pepelnicu ili Čistu srijedu, u Katoličkoj crkvi započinje korizma, odnosno vrijeme od četrdeset dana posta i molitve kojih se kršćani pokornički pridržavaju pripremajući se za slavlje Uskrsa. Korizma ima šest korizmenih nedjelja te svaka ima svoje ime. Prva korizmena nedjelja zove se Čista, druga je Pačista, treća Bezimena, četvrta Sredoposna, peta Gluha, a šesta je Cvjetnica (Cvitnica). U vrijeme korizme kod katoličkog stanovništva u BiH nastojao se poštivati nemrs, izostaviti mesna i masna jela. Tijekom korizme domaćice započinju sa sveopćim čišćenjem kućanstva i okućnice. Na Gluhu nedjelju djeci bi se zabranilo prati uši jer se vjerovalo da bi na taj dan mogla oglušiti. Uskrsni običaji počinju s Cvjetnicom kada se Crkva prisjeća Isusovog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe. Cvjetnica je ujedno i posljednja nedjelja korizme kada se u crkve nose na blagoslov zelene grančice jele, tise ili masline i sl. Po dolasku iz crkve uz molitvu, blagoslovljenom vodom se prethodno blagoslovi kuća i okućnica a potom vjernici zataknu dio blagoslovljene jelice za stropnu gredu, raspelo ili sliku sveca, kako bi uz blagoslov donijela i zaštitu od groma i uroka. Ove grančice bi se također odnosile na njive i u voćnjake kako bi urodili plodom. Vrsta blagoslovljenih graničica različita je u Hercegovini i Bosni. Za katoličko stanovništvo u Hercegovini karakteristične su maslinove i palmine grančice dok su za katoličko stanovništvo u Bosni grančice jele ili kakvog drugog crnogoričnoga drveta. Spomenute grančice također su se nosile na grobove svojih najbližih, a jedno vrijeme u okolici Travnika na groblja su se nosile ovršice - vrhovi jelovih grana, dužine do jednog metra, ukrašene krep – papirom u boji ili prvim proljetnim cvijećem. Zanimljivo je kako se u okolici Fojnice uz grančice jelovine, tisovine, šimšira, i sl. blagoslivljaju razni drveni predmeti od jelovine: teljige, špice, preslice, vretena čime se želi da blagoslov prijeđe i na njihov rad i stoku. Također, u okolici Fojnice, u pojedinim selima, običaj je uoči Cvjetnice paliti krijesove. Na Cvjetnicu ujutro bi se namakalo proljetno cvijeće (najčešće ljubičice) i jagorčevine u čistoj vodi, kojom bi se djeca i ukućani umivali kako bi imali lijepo lice. U Velikom tjednu užurbano se sve priprema za nastupajući blagdan: hrana i piće, odijelo, boje i ukrašavaju se uskrsna jaja. Jaja su se osobito kuhala u ljuskama crvenog luka (lučini), a rjeđe u koprivama i jehovoj kori. Ukrašavala (šarala) bi se voskom ili tako što se na jaja pričvrstila neka travka ili cvijet i tako bi se kuhala. Da bi jaja bila tvrđa, danima su se odabirala te držala na onom dijelu koji bi trebao biti tvrđi: vrh ili šota i u tom položaju i kuhala. U tradicijskoj kulturi Hrvata u Bosni i Hercegovini bojenje i šaranje jaja smatra se ženskim poslom. Obično je u mjestu ili čitavom kraju bila darovita ili šaranju vješta žena koja ne bi samo šarala sebi i svojima, već i drugima. Pored tradicionalnih ustaljenih motiva križa, cvijeta, lista, grozda, grančice, ribe, sunčevog kola, šaraju se i motivi s tekstom, preneseni s drvoreza ili zlatnih proizvoda. Od Velikog četvrtka do Velike subote vjernici su izbjegavali poljodjelske radove te su odlazili u crkvu na vjerske obrede. Ipak četvrtkom i subotom se smjelo orati siromašnima i to bez naknade. Na Veliki četvrtak u Središnjoj Bosni jele bi se koprive i pilo vino u spomen na posljednju Isusovu večeru. Toga dana uz križanje, molila se i sljedeća molitva:

„Oj, dušice čista, bud' u vjeri krepka! Kada budeš putovati uskim klancem, dugim putom, susret će te duh nemio, duh nečisti. Pitat će te: Il' si moja, il' si Božja? Ja sam Božja! Ja sam Bogu govorila na blag danak, na Veliki četvrtak sto Jezusa, sto križića, sto se puta prekrižila. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen“.

Na Veliki četvrtak, glavni je svećenik uz misu ostalim svećenicima ili prakaraturima prao noge kao što je Isus prao apostolima. Veliki petak je dan kada se kršćani prisjećaju Kristove muke i smrti na križu uz skrušenost, poniznost i jednostavnost. Ujedno to je i jedini dan kada se ne slave sveta misna otajstva. Toga je dana oltar bez križa, oltarnika, cvijeća i svijećnjaka, a pobožni puk uz ganuće u crkvi sluša Muku po sv. Ivanu te se otkriva i časti Križ na kojem je umro Isus. Na Veliki petak strogo se postilo (na kruhu i vodi), a u mnogim krajevima u Bosni takav post se naziva žeženje ili žižinjanje. Karakteristično jelo nekih dijelova Bosne i Hercegovine na ovaj dan je popara koja se pravila od kruha prelivenoga vrućom vodom uz dodatak ulja. Na brdu Kalvarija iznad naselja Mali Mošunj kod Viteza, tradicionalno se moli Križni put, te se slavi sveta misa. Kako Dragić navodi u Hercegovini se vjerovalo da se vino popijeno na Veliki petak pretvara u krv. Na Veliku subotu blagoslivljalo se jelo koje se u Središnjoj Bosni naziva posvećenje. Obično su posvećenje nosila djeca u crkvu na blagoslov. No, posvećenje se nije smjelo bilo kakvo poslati na blagoslov. Domaćica je trebala uložiti mnogo truda kako bi ukrasila posvećenje. Prvo je morala odabrati košaricu u kojoj će se nositi posvećenje. Obično bi to bila okrugla košarica u kojoj bi se u sredinu stavio tanjur s okruglim sirom, oko kojega se poredaju oguljena jaja. Između jaja posložio bi se mladi crveni luk u glavicama, tako da perke luka idu prema van. Na siru se u sredini ostavi prostor na koji će se postaviti komadić mesa, pečenice ili slanine, a u pojedinim krajevima u Bosni na meso se stavljao čakmak (kresalo) i komadić kremena kao simbol žive vatre. Perke luka, ističe Kozina, simboliziraju sunčeve zrake (izvor života), sir simbolizira hranu za održavanje života, a meso predstavlja užitak. Košara s posvećenjem sadržavala je beskvasni kruh koji se naziva pogača. Pogača bi se prije pečenja ukrašavala različitim formama, ponajviše motivima križa pomoću noža, šila ili vilice, a potom bi se prelila razmućenim jajetom. Večer slavlja Kristovog uskrsnuća započinje procesijom u kojoj svećenici i vjernici sa svijećama zapaljenim na blagoslovljenom plamenu ulaze u crkvu. Na uskrsno jutro u prošlosti se doručkovalo na sofri. Blaguje se posvećenje, odnosno domaći sir, pečenica, kuhana jaja, pogača, sol te mladi zeleni luk uz još poneki prehrambeni prilog. A čašica rakije bila je neizostavna za muškarce. Posvećenje nije smio jesti onaj tko se za Uskrs nije ispovjedio. Za uskrsni ručak na trpezi bi se našla brojna tradicionalna bosanska jela poput bureka, pite jajuše, kokošje juhe, pilava, pečenja, lutme, itd. Poslije objeda slijedi tucanje jajima. Običaj je to koji bi se često pretvorio u nadmetanje među članovima obitelji, a u kojem su osobito uživali stariji i djeca. Vjernici se obično okupljaju ispred crkve prije ili poslije svete mise te čestitaju Uskrs i tucaju jaja. Onaj tko bi pobijedio odnosno čije je jaje tvrđe odnio bi ono razbijeno. Na uskrsnu nedjelju nakon mise na području Središnje Bosne (Travnik, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Kiseljak, Fojnica) održavaju se turniri u tucanju jaja koje prate šale na račun tvrdoće jaja i veselo druženje. Bilo je i onih koji su pravili nalivke i tako nepošteno pobjeđivali, ali malokad nisu bili brzo otkriveni. Nalivak se pravio tako što bi se jaje probušilo iglom pa se napuhalo ili bi se ulio vosak ili što drugo što bi se stvrdnulo i učinilo ga neprobojnim. Također, treba istaknuti kako se na području Kreševa do današnjih dana održala tradicija potkivanja jaja olovnom potkovicom i olovnim čavlićima. Potkovano jaje dobije se tako što se ono isprazni od bjelanjka i žumanjka. Na tako potpuno ispražnjeno jaje, uz mnogo strpljenja i vještu ruku, stavlja se potkova. Potkove na jajima mogu biti raznih motiva, od vjerskih simbola, zastava država, pa do navijačkih grbova. Ne može se sa sigurnošću reći od kada postoji tradicija potkivanja jaja, ali je jako stara. Prema pisanju fra Ivice Kočanina stari kreševski kovači su bili na glasu svoga umijeća i na Istoku i na Zapadu, tj. i na kršćanskom zapadu i na istoku Osmanlijskog Carstva. Nepisano pravilo u Kreševu je

da svaki mladić koji je izučio zanat za kovača mora znati potkivati jaje, a to je bio i kao maturalni rad kojim dokazuje da je dobro izučio zanat. Ovo je ujedno bio znak djevojkama da je mladi kovač spreman i za ženidbu. Ako mladić zna potkovati jaje, zna obraditi željezo, može prehraniti obitelj. I danas je nastavljena vještina potkivanja jaja. Danas to radi više stručnjaka za ovaj posao. U članku Kreševski običaji, Tanja Ivičević je zabilježila priču o nastanku tradicije potkivanja jaja: U Kreševu je bila jedna lijepa cura i svi su je htjeli ženiti. Ali ona se dosjeti nečega. Obećala je poći za onoga koji joj napravi potkovano jaje. A poznato je da su u Kreševu najbolji kovači. Svi su se momci zamislili. Nisu znali kako to uraditi. Ali jednom momku je to pošlo za rukom. Nakon velike muke, razmišljanja i puno pokušaja, napravio je potkovano jaje, odnio ga toj curi i oni su se vjenčali.

]]> Sat, 20 Mar 2021 12:35:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?3 http://www.brajkovici.com/blog/rss/00000000D <![CDATA[Sveti Josip]]> imblog

Svetkovina svetoga Josipa iz Nazareta, Isusova hranitelja i Marijina zaručnika je po kalendaru 19. ožujka. U svim je crkvama svečanije bogoslužje i nedjeljni misni raspored. Sveti Josip je vrlo štovan među vjernicima zbog njegove uloge čuvara i hranitelja Isusa i Marije. Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji. Patron je napose očeva, muževa te svih zanatlija i radnika. Josip je posebno štovan u Hrvatskoj. Vrijedno je spomenuti da ga je Hrvatski sabor prije više od tri stoljeća, (1687.) proglasio Zaštitnikom Hrvatske.

U svakoj je crkvi njegov kip ili slika. Prikazuju ga kao srednjovječna čovjeka blagih, ali odlučnih crta, s bradom, u ruci mu je štap, a Dijete Isus u naručju ili uz njega. Slikaju ga i u radionici, sa stolarskim ili tesarskim alatom. Isti sveti Josip slavi se po kalendaru i 1. svibnja, kao “Josip Radnik”

“Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist” (Mt 1,16).

U toj suhoj, gotovo protokolarnoj rečenici, kojom sv. Matej završava rodoslovlje Isusova ljudskog podrijetla, sadržano je ono najvažnije što predaja kaže o Josipu iz Nazareta. To je da je i on bio “sin Davidov”, anđeo ga tako i naziva, i da je u njegovim žilama kolala krv kralja Davida, iz čijeg je roda imao poteći i Mesija. On sam bit će tome Mesiji poslije Marije najbliži. Pred zakonom će biti njegov pravni iako ne i naravni otac. Apokrifna evanđelja pričaju o njemu nevjerojatne stvari, koje nemaju ništa zajedničko s trijeznošću kojom ga opisuju vjerodostojna Evanđelja. Prema njima Josip je bio pravedan muž, čovjek dobra srca, primjernog pouzdanja u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve, zaručnik i muž čista srca koji s poštovanjem živi s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Zbog svega toga zaslužuje sve ono poštovanje kojim su ga osobito kasnija i najnovija stoljeća obasipala.

Na blagdan Sv. Josipa (19. ožujka) u pojedinim dijelovima Bosne bilo je uobičajeno tetoviranje (bocanje) mladih katolkinja. Tetoviranje kod katolika imalo je dvojaku funkciju. S jedne strane tetovaže su bile identifikacijski znak prema kojem se katolici raspoznaju, a s druge strane trebale su spriječiti odmetanje od vjere, odnosno nasilno odvođenje djevojaka u hareme. U Gučoj Gori kod Travnika devet dana prije blagdana sv. Josipa napravila bi se smjesa (crnilo) od čađe izgorenog jalovog drveta koja bi se izmiješa mlijekom žene dojilje. Budući da bi se ovom smjesom na tijelu napravio znak križa ili neki drugi željeni znak, tada bi dobro zategnutu kožu bocalo iglom, dok svuda ne probije krv, koja bi se pomiješala s crnilom.

Molitva sv. Josipu za zaštitu

Preslavni sveti Josipe, tebe je Bog izabrao za hranitelja svom Sinu i za zaručnika prečistoj Majci Njegovoj i postavio te tako glavarom Svetoj Obitelji, pa te je zbog toga Namjesnik Kristov proglasio zaštitnikom Crkve Isusove. Svim pouzdanjem srca svoga molim te priteci u pomoć čitavoj radničkoj Crkvi! Štiti na poseban način svojom očinskom skrbi Svetog Oca, te sve biskupe i svećenike, koji su sjedinjeni s Petrovom Stolicom!

Brani sve koji se uz sve poteškoće i patnje trude oko spasa duša i učini da se svi narodi ponizno podlože svetoj Crkvi izvan koje nema spasenja. Udostoj se, predobri sveti Josipe, primiti i mene među svoje štićenike.

Posvećujem ti se posve i molim te budi mi ocem, zaštitnikom i vođom na putu k spasenju. Isprosi mi čisto srce i veliku želju za vlastitim posvećenjem. Učini da po tvom primjeru sva moja djela budu upravljena na što veću Božju proslavu i za sjedinjenje s božanskim Srcem Isusovim i bezgrešnim Srcem Marijinim i s tobom, o sveti Josipe. Moli za me da postanem vrijedan biti dionikom onoga pokoja i blaženstva što si ga ti osjetio na svom smrtnom času. Amen.

]]> Sat, 13 Mar 2021 06:00:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?2 http://www.brajkovici.com/blog/rss/00000000C <![CDATA[Sv. Valentin (Valentinovo)]]> imblog

U veljači se Crkva prisjeća sv. Valentina kršćanskog mučenika iz III. stoljeća, čije je štovanje među zapadnim kršćanima (katolicima i protestantima) vrlo prošireno. Premda o sv. Valenitnu nedostaje pouzdanih povijesnih podataka, o njegovom liku ponajviše saznajemo na temelju sačuvanih pripovijesti. Smatra se da su tek od XV. stoljeća sv. Valentina počeli slaviti kao zaštitnika zaljubljenih parova. Prve čestitke za Valentinovo prožete prekrasnim ljubavnim porukama počeo je slati 1415. godine francuski plemić vojvoda i pjesnik kralj Charles d'Orleans svojoj supruzi tijekom zatočeništva u tamnici londonskog Towera. Običaj da se Valentin smatra svecem i zaštitnikom zaljubljenih dolazi od njegova mjesta u kalendaru. Naime, datum 14. veljače (dan prije rimskog blagdana bogova Pana, Fauna i Luperka odnosno blagdana plodnosti) pada poslije božićnih blagdana, a neposredno prije Korizme, pokorničkoga vremena duhovne priprave za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Nekada se, više nego danas, životni ritam uvelike ravnao upravo prema kalendaru, prema crkvenim blagdanima i liturgijskim vremenima. Događaje nisu vezali samo za datume nego za svetačke spomendane. Sukladno s takvom praksom, Crkva je od vjernika tražila da vjenčanja ne slave u vrijeme velikih blagdana (na Božić, na Uskrs), jer su oni zasebna slavlja cijele zajednice, a napose je tražila da se ne priređuju bučne svadbe u liturgijski posebno adventsko i korizmeno vrijeme, već izvan takvih razdoblja. Preporuka vrijedi i danas. Valentinov kalendarski spomendan je baš u takvu vremenu, preporučljivom za svadbene svečanosti. Zato se u negdašnja, staloženija vremena, u tom razdoblju oko Valentinova najviše ženilo i udavalo. Tu je jedan od razloga zašto se baš Valentin štuje kao patron mladih, zaljubljenih, mladenaca, koji se spremaju na ženidbu, vjenčavaju za Valentinovo i po tome pamte taj događaj! Ujedno, sv. Valentin je zaštitnik skladnoga braka i mladeži koja dorasta za ženidbu. Tijekom XX. stoljeća uvriježio se običaj ne samo kod Hrvata, već i kod Srba i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini da zaljubljeni parovi na blagdan sv. Valentina (Valentinovo) razmjenjuju darove i čestitke. O sv. Valentinu postoji više predaja, a povijesni izvori su toliko nepouzdani da nije moguće ustvrditi je li riječ o jednoj ili čak dvjema povijesnim osobama. Naime, pretpostavlja se da je u puku došlo do ujedinjenja štovanja dvaju svetaca imenjaka, iz istog razdoblja, kao jedne osobe. Prema pripovijesti koja dolazi s engleskog govornog područja sv. Valentin je bio svećenik koji je djelovao u Rimu. No, zbog svoje kršćanske vjere za vrijeme cara Klaudija II. Gotskog (268-270) tijekom druge polovice III. stoljeća bio je mučen i ubijen. Naime, car je naredio kako se njegovi vojnici ne smiju ženiti smatrajući da se kao oženjeni neće predano boriti u ratovima, nego će gledati kako što bolje sačuvati si život te se vratiti obitelji. Valentin nije želio poštovati ovu odluku te je potajno vjenčao mlade parove sve dok ga rimske vlasti nisu uhitile, potom utamničile i mučile te naposljetku odrubile mu glavu. Ostao je poznat po ozdravljenju djevojčice. Drugi Valentin bio je biskup u Terniju u Umbriji, stotinjak kilometara od Rima, također mučenički ubijen zbog svjedočenja kršćanske vjere u 63. godini, a također poznat po ozdravljenju djeteta. Pojedini izvori ističu kako je riječ o dvjema različitim osobama. Nekada je bio običaj kod Hrvata da se na blagdan sv. Valentina posti te na misi pričesti. Ako je netko bio srčani bolesnik prizvao bi sv. Valentina u pomoć.

]]> Sun, 14 Feb 2021 19:05:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?sv--valentin--valentinovo- http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000026 <![CDATA[Sveti Blaž i grličanje]]> imblog

Sveti Blaž živio je krajem trećeg i početkom četvrtog stoljeća. Umro je 316. godine. Pripovijeda se da je stanovao u jednoj pećini. Umro je mučeničkom smrću. Dubrovčani ga slave kao svoga zaštitnika jer je on, prema predaji 971. godine spasio Dubrovnik kada su ga pokušali osvojiti Mlečani. Ta predaja govori da se sveti Blaž pojavio u viđenju neposredno pred napad na Dubrovnik u noći kada su Mlečani prijevarom namjeravali napasti Dubrovnik. O tome je bio obaviješten dubrovački knez i tako se Dubrovnik obranio. U Dubrovniku se i danas nalazi svečeva glava. Postoji još jedna pripovijest iz života svetog Blaža. Za njega tradicija kaže da je spasio jedno dijete kojemu je bila zapala riblja kost u grlu. Nakon što se ništa nije moglo učiniti, sveti Blaž je nad djetetom izmolio molitvu i dijete je ozdravilo – kost se vratila iz grla. Tako je nastala i tradicija da se s prekriženim svijećama moli molitva u spomen na svetog Blaža. U toj se molitvi vjernici mole za pomoć u svakoj bolesti, a osobito bolesti grla – i taj se obred naziva grličanje. Za vrijeme mise svećenik pristupa svakom pojedinom vjerniku s dvjema prekriženim svijećama i govori: „Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla. Amen!"

]]> Wed, 03 Feb 2021 19:00:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?sveti-blaz-i-grli-anje http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000025 <![CDATA[Svijećnica (Marina)]]> imblog

Taj blagdan liturgijski se slavi 2. veljače i službeno se naziva Prikazanje Gospodinovo u Hramu. Ono podsjeća na Kristovo prikazanje u hramu četrdeseti dan nakon rođenja. Toga se dana blagoslivljaju svijeće i muketi te se održavaju procesije u znak svjetla božanske objave koju donosi Krist. U selima u okolici Brčkog za Svijećnicu se uvriježio naziv Marino, a na području Središnje Bosne naziv Marina u spomen na Marijinu žrtvu koju prihvaća u Božjoj službi trpeći sa svojim djetetom. Posvećene svijeće upotrebljavaju se u posebnim prilikama kao što su molitve za božićnih i uskršnjih objeda, prilikom posvete kuće, na mladu nedjelju, na Jurjevo u blagoslovu polja te u slučaju smrti. Također, upaljena svijeća uz molitvu Vjerovanja utišava svako nevrijeme, prekida tuču.

]]> Tue, 02 Feb 2021 18:51:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?svije-nica--marina- http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000024 <![CDATA[Sveta tri kralja (Bogojavljenje, Vodokršće)]]> imblog

Sveta tri kralja ili Bogojavljenje, (6. siječnja) predstavljaju završetak božićnih blagdana. U pojedinim krajevima Bosne uvriježio se naziv Vodokršće. Na taj dan svećenik u crkvi za vrijeme mise obavlja obred blagoslova vode i soli. Prije se taj čin odvijao uoči, no u novije vrijeme voda se blagoslivlja na sam dan Vodokršća. Blagoslovljena ili posvećena voda, sredstvo je koje ima zaštitnu i obnoviteljsku ulogu, a vjera u njenu moć očituje se u nizu radnji koje su tijekom cijele godine ukućani njome obavljali. Odmah po dolasku s blagoslova vode, svatko od ukućana popio bi malo blagoslovljene vode jer su vjerovali da će biti snažniji i zdraviji. Ona se poslije upotrebljava za blagoslivljanje odnosno škropljenje kuća, svih dobara, blagoslov pokojnika te se odnosi na grobove kako bi se nakon molitve uvijek mogli blagosloviti. Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup, škropilom, a domaćin, domaćica ili drugi tko od ukućana grančicom, na primjer, šimšira, bora ili jele, prskaju blagoslovljenom vodom osobe, stvari, domove, štale, dvorišta, vrtove i sl. s namjerom da se očiste odnosno zaštite te da se od njih odagnaju demoni. Na području Rame do prije Drugog svjetskog rata na Vodokršće bi prakaraturi donijeli vodu u selo i išli od kuće do kuće škropeći kuće, a ukućanima bi ostavljali vode i soli da imaju preko godine. Ukućani bi tom vodom škropili sve prostorije u kući, štalu, stoku, voćnjake, njive, vinograde i sve ono od čega bi živjeli. Katolici bi i uoči velikih svetkovina tom vodom škropili kuće, posijane njive ili one koje se tek počnu orati, voće kada navale gusjenice i druge štetočine, vinograde na dan rezanja loze, livade kada je najezda skakavaca. Sol od Vodokršća bi davali stoci kad se razboli, posipali bi telad koja se tek otele. Ako se tko od ukućana razboli, stavljali bi mu malo soli u jelo ili na jezik. Posebno povjerenje u učinak škropljenja blagoslovljenom vodom imali bi za vrijeme oluje i grada, kada bi s kućnog praga blagoslivljali vodom i križali križem. Kad god se upotrebljava blagoslovljena voda ili sol, molilo bi se Vjerovanje. Mnogi su nosili u maloj zamotanoj krpici malo soli skrivene u džepu ili ušivene u odjeću kao kakvu amajliju. U franjevačkom samostanu u Kreševu na Vodokršće krajem 19. te početkom 20. stoljeća bio je običaj, kako piše Buljan, da se nakon Zdravomarijo blagoslivljaju sobe. Naime, novački bi meštar tada obučen u plašt, s ministrantima, križem i dva svijećnjaka (čiraka), blagoslovljenom vodom i kadionikom, zaredao po sobama, počev od gvardijanove, te poškropio i pokadio sobu, čestitajući svakom Novu godinu. Svaki bi misnik meštru nešto darivao: čarape, čavrmu zlatom izvezenu, a neki bi se stari župnici opoštenili i novcem pa i dukatom jer je onda bilo dopušteno služiti se ušteđevinom.

]]> Wed, 06 Jan 2021 18:36:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?tri-kralja http://www.brajkovici.com/blog/rss/000000023 <![CDATA[Pismo župljanima]]> imblog

Dragi župljani župe Brajkovići ma gdje bili, braćo i sestre u Kristu ,

Hvaljen Isus i Marija !

Radost mi je obratiti Vam se u ovim svetim i blagoslovljenim danima koji nas još više ujedinjuju i potiču na zajedništvo. Iako većinu ove godine svi živimo u nekim tjeskobnim, nemirnim, izmijenjenim i izvanrednim okolnostima vjerujem da nas ovi sveti dani čine sretnima i ispunjenima. Rekli bismo da naša župa Brajkovići živi svojim normalnim životom u ovim čudnijim vremenima, da ne kažem "nenormalnim".

Čuo sam za informaciju izrade nove internetske stranice naše župe. Drago mi je i to od srca pozdravljam. Zahvaljujem svim angažiranim župljanima koji su se prihvatili toga zahtjevnog i odgovornog posla. Ne bih ovdje poimence nabrajao župljane ali oni vrlo dobro znaju na koje se to odnosi. Hvala i svim drugim župljanima koji su se na ovaj ili onaj način uključili u taj važan posao! Svakako je to vrlo dobar i vrijedan prilog boljoj komunikaciji i informiranosti naših vjernika koji su razasuti po bijelom svijetu a i nas ovdje, u zavičaju. Nadam se da će vijesti a i sve drugo što može doći u obzir za objavu biti od velike koristi. Iako daleko, tako ostajemo blizu jednih prema drugima a pogotovo sa svojim rodnim ognjištem.

Ovdje ću se vrlo kratko osvrnuti na jedan događaj za koji ste, vjerujem, nedavno čuli a radi se o prodaji zemlje i kuće. Mislim da je to nepotrebno kakva god situacija bila osobna ili zajednička, narodna. I prije je bilo teških vremena ali su naši preci zemlju čuvali kao najveće i jedino blago. Na koncu konca ratovi se ne vode za automobile, kuće ili neke nevažne stvari, nego su se uvijek vodili za zemlju, jer je zemlja istinsko dobro i blago. Učimo na primjerima drugih naroda kako treba znati cijeniti svoju zemlju i ognjište.. Naši su stari tu zemlju natopili svojom krvlju i znojem. Cijenimo to. Vlasti, politike, moćnici ovoga svijeta su bili i prošli ali naša je zemlja ostala. Kad prodaš njivu, kuću, ognjište prodao si sve svoje, sebe, svog ćaću i mater....

U pastoralno - duhovnom smislu župa živi uobičajenim, normalnim životom. Pred Božić sam obišao sve stare, bolesne i nemoćne u župi i podijelio sakramente sv. ispovijedi i Pričesti. Sv. mise imamo redovito kao i sve druge pobožnosti i duhovne aktivnosti. Ovdje donosim, u daljnjem tekstu i ovogodišnji raspored blagoslova obitelji (kuća).

Ovom prigodom želim reći velika hvala svima koji neprestano osjećaju za svoju župu i dušom i tijelom, svima koji i cijenom rizika dolaze ovdje svojoj grudi rodnoj i kući. Župljani su često suočeni sa ne malim problemima putovanja i prelaska granica u ovakvim vremenima. No, želja i ljubav za svojim krajem su veće.

Hvala od srca i za svaku pomoć za crkvu i župu koja dolazi kako od ovdje stalnih članova župne zajednice tako i onih koji su izvan župe, nadamo se privremeno! Župa može funkcionirati uz Vašu pomoć. Ovoga ljeta i prošlog vremena imali smo nekoliko važnih poslova koje je bilo potrebno uraditi. Prije svega bilo je potrebno uraditi obnovu kapele u Čuklama jer je vlaga već bila dobro zaprijetila zidovima. Obnovili smo dio instalacija za vodu,za Župnu kuću, pokrpali limariju na krovu Župne kuće, svu kuću iznutra osvježili krečenjem, potpuno obnovili balkon na Župnoj kući jer je bio sav derutan i voda se slijevala niz zid u kuću kad pada jaka kiša. Uz redovito funkcioniranje kuće i crkve ( grijanje, nabavka ogrijeva - peleta, redoviti izdatci za režije) bilo je i drugih nepredviđenih izdataka. Uz Božju Providnost i dobro srce župljana uspijevamo se "protegnuti onoliko koliko se možemo pokriti". Još jedanput HVALA svima za sve darove i koji su na bilo koji način pomogli svoju župu i crkvu! Neka Vam Gospodin uzvrati obilato svojim blagoslovom!

Ovdje prilažem i bankovni račun za uplate iz inozemstva u svim valutama na ime Župe svetog Petra i Pavla - Brajkovići.

Na koncu, svim našim vjernicima, župljanima, u župi i po svijetu želim sretne, radosne, blagoslovljene, zdravljem i mirom ispunjene ove Božićne i Novogodišnje blagdane uz najiskrenije i najsrdačnije pozdrave!

Vaš ujak i župnik

fra Krešimir Vukadin

]]> Sun, 27 Dec 2020 06:00:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?pismo-zupljanima http://www.brajkovici.com/blog/rss/00000000B <![CDATA[Badnjak i Božić]]> imblog

Pripreme za božićne blagdane počinju krajem studenog. Na području Središnje Bosne već za Sv. Katu obavljale su se svinjokolje, a u okolici Vareša krajem studenoga nabavljala bi se zaoblica (prase, janje i tele) da se utovi do Božića. Božićne običaje karakterizira kićenje zelenilom i drugim ukrasima, unošenje slame i priprema božićnog stola, paljenje panja badnjaka, izricanje čestitki i želja za dobrobit kućanstva i ukućana te posjeta čestitara. U zapadnoj Hercegovini na Badnji dan žene su mijesile božićnu pogaču, beskvasni kruh, koji se ukrašavao raznim šarama. Ova pogača se jela na Božić ujutro, a jedan komad ostavljali bi i za Novu godinu. Svaki član obitelji dobivao je dio ove pogače. Domaćin bi na Badnji dan ujutro donio pred kuću badnjake. Badnjak je pravo i puno usječeno hrastovo drvo. Uz njega su vezani različiti običaji u različitim krajevima. U okolici Širokog Brijega običaj je da se prvi iver od usječenog badnjaka ostavi u njivu, a nastojalo se da badnjak bude što veći. Svaka kuća pripremala je tri badnjaka. U Ledincu se u kuću unosilo onoliko badnjaka koliko je u kući bilo muškaraca, te je svaki muškarac unio po jedan badnjak. U Radežu i Vranjevu Selu kod Neuma unosio se samo jedan badnjak. U Dužima nadomak Neuma badnjak se unosio jedan sat prije ponoći, zvao se starješinu, domaćin koji je badnjak unosio u kuću , a jedna od žena ga je na vratima posipala žitom i škropila blagoslovljenom vodom. Badnjake bi u okolici Širokog Brijega postavljali na ognjište paralelno, i to dva, jedan do drugoga, a treći preko njih. Na jedan od badnjaka domaćin je urezivao jaram ili križ, a zatim ih posipao vinom i onom vrstom žita za koju je želio da najbolje rodi u idućoj godini uz to govoreći riječi blagoslova. Na području Neuma običaj je bio da žene koje imaju slabu kosu sjednu na badnjak i češljaju se. Paljenje badnjaka u okolici Širokog Brijega oglašavalo se nekada pucanjem i tad se na vatru zapaljenog badnjaka stavljala peći zaoblica i božićna pogača. Dio badnjaka na kome je jaram, odnosno križ čuva se i ponovno pali na Novu godinu. Zaoblica je ovca ili koza koja se klala na Badnji dan. Nije bilo ograničenja u pogledu spola ili drugih osobina zaoblice. U selima u okolici Brčkog, kao i širom Bosne i Hercegovine, na Badnjak su muški članovi kućanstva zaduženi za pečenje pečenice. Ona će biti poslužena nakon ponoći i drugi dan za ručak, možda i koji dan poslije, ako je nakon ručka ostane. Danas je pečenica gotovo obvezna, no prije su manje imućni umjesto pečenice kupovali oroza (pijetla) ili gusku. Uoči badnje večeri djeca su s majkom kitila krizban, koji je usječen prije badnje večeri u jelovoj šumi. U okolici Vareša ispod krizbana obavezno se stavljalo janje od slatkog tijesta, pečeno u kalupu. Također, ispod krizbana se stavljalo žito, pšenica u malim posudama posijana na Sv. Luciju sa svijećama u sredini. Večera je na Badnjak uvijek posna ili barem nemrsna, popraćena molitvom u znaku pripreme za odlazak na misu. Molitvu je predvodio najstariji član obitelji. Prije molitve palile su se svijeće na prozorima i žitu, te su one gorjele sve dok traje večera. Nakon molitve najstariji član obitelji nazdravljao je svima prisutnima za stolom čašicom domaće rakije (šljivovice). Ugarci i ostaci badnjaka odnose se u polja, vrtove, stavljaju u sjemensko žito, na pčelinjake i torove, s vjerom u njihovu plodonosnu zaštitu i moć. Na Badnji dan i u Središnjoj Bosni bi se postilo tako da bi se tijekom dana jelo i pilo vrlo malo (vode, čaja, kuhanih krumpira, grahove čorbe). Navečer, ukućani bi se okupljali oko stola na zajedničku večeru, koja je također posna, i obično se sastojala od posnog graha ili grah-salate, posne potkriže s lukom i ribe te gibanice. Za one koji nisu voljeli slatko i koji su uz večeru popili koju čašicu rakije, umjesto gibanice, spravljala bi se pita od bijelog luka ili koja druga pita. Središnje mjesto pripadalo je šaranoj pogači u čije se središte stavljala zelena pšenica sa svijećama, zapaljenim prvi put na Badnjak, a onda i tijekom cijelog božićnog slavlja sve do Nove godine. Ako je pšenica gusto izrasla, znak je da će biti rodna godina. No, prije večere, u sumrak bi se svetom vodom poškropila kuća i sve oko kuće uz molitvu Vjerovanja. Također bi se upalile svijeće za mrtve članove obitelji ili rodbine i molilo bi se za njihove duše u čistilištu što je običaj i danas. U vareškom kraju također se objedovala riba s crvenim lukom, zatim kombos (kuhani kiseli kupus bez ikakvih dodataka), korice pogače prelivene kuhanim grahom i sitno sjeckanim češnjakom, posna sarma (zavici) te gibanica. U mnogim krajevima Bosne i Hercegovine običaj je da se nakon večere gase svijeće umakanjem korice ili ukrasom iz sredine božićnog kruha u čašicu rakije ili crnog vina uz molitvu Vjerovanja. Isti je postupak za Božić i Novu godinu. Svaki ukućanin poslije svakog gašenja popije malo vina što ostane jer se vjeruje da ono štiti od svake bolesti grla. Poslije večere, kako je to običaj, uglavnom se odlazilo na misu polnoćku. U Lepenici je nekada bio običaj da vjernici na misu polnoćku ide s upaljenim zubljama, načinjenim od trešnjeva ili brezova drveta. Potom stavljaju u kakav sud ječma pa se u ječam usade tri svijeće, koje se pale o ručku i večeri. Poslije praznika taj ječam se saspe u vrećicu i čuva do proljetne sjetve, kada se pomiješa sa ječmom za sjeme i posije. Nakon polnoćke počinje božićno slavlje. To je stara tradicija koja se sačuvala i do naših dana a karakterizira je čestitanje Božića ne samo rodbini i susjedima nego i svim poznanicima. Na božićnu ponoćnu misu na brdu Sveta gora Kalvarija u Malom Mošunj okuplja se katolički puk iz Viteza. Ovo mjesto je jedino u Bosni gdje se sveta ponoćna misa tradicionalno slavi na otvorenom, bez obzira na vremenske (ne)prilike. Staza križnog puta, s obje strane, od podnožja pa sve do vrha brda, obasjana je plamenovima tisuća svijeća, što ovome svetištu daje jedinstven božićni vizualni ugođaj, vidljiv i s udaljenosti od nekoliko kilometara. Svaki plamičak od ovih tisuća svijeća mistično simbolizira ljude koji se penju k vrhu. Božić je dan mira i odmora. Obitelji se na dan Božića većinom zadržavaju u svojim domovima i okupljaju na božićnom doručku i ručku. Prije svakog božićnog obroka u selima u okolici Brčkog obvezna je bila molitva nad posebno ukrašenim kruhom (kršnjak, kićenjak) na koji je položena pšenica posađena na Sv. Luciju s tri blagoslovljen svijeće. Za Božić u Neumu, Radežu i Dužima prave česnicu. U Dužima pored česnice prave i jedan kruh, koji ostave za Novu godinu, a on treba da se pojede ujutro. U Vranjevu Selu pogaču od Božića ostavljaju za Novu godinu. U Radežu česnicu zakite lovorikom i išaraju fildžanom. Drugog dana Božića stopanica izlomi česnicu i tek tada se jede. U Vranjevu Selu česnicu zakite grančicom lovora, a lomi je domaćica na Božić ujutru o ručku. U Dužima božićna svijeća drži se u žitu. To se žito baci ujutro kokošima s riječima: „Od svijeće žito zobale, a sve u mom toru jaja nosile“. Božićnu svijeću gasi čobanica kruhom umočenim u vino. Kruh kojim je ugasila svijeću odnese u tor i daje ovci i tada je mir Božji s njom. U Radežu svijeću gasi domaćin kruhom zamočenim u vino; komad kruha kojim je ugasio svijeću pojede domaćin. U Vranjevu Selu čobanica na Božić ugasi svijeću pismom iz česnice umočenim u vino, i odnese taj komad ovci, a ako to isto učini domaćin, on čobanicu časti novcem. U Ilijinom Polju svijeću gasi domaćin kruhom, sirom i vinom, i to daje čobanici, koja pojede polovinu, a druga da ovci. U Lepenici bio je običaj da se o ručku i večeri na krsnicu koja je našarana pticama ili zmijama na krsnicu stavi sud s ječmom, a u njega tri ili onoliko svijeća koliko je prisutnih. Poslije ručka ili večere, svatko nakvasi rakijom komadić običnog kruha pa njime gasi svoju svijeću. Čija svijeća najduže izdrži poslije stavljanja kruha na nju, taj će najduže živjeti, a ti komadi kruha kasnije se daju stoci. I najsiromašniji vjernici su nastojali jesti na Božić obilno, makar time iscrpili sve svoje financijske mogućnosti.

U tradicijskoj kulturi Hrvata katolika Bosne i Hercegovine božićna svijeća zauzima posebno mjesto. Osim sakralne simbolike svijeća ima i pronicateljsku ulogu. U duvanjskom kraju posebna pozornost tijekom božićnog ručka posvećivala bi se upaljenim svijećama. Ako bi se, ne daj Bože, koja od svijeća sama od sebe ugasila tijekom ručka, značilo bi da će u toj obitelji netko umrijeti u idućoj godini. U takvim prilikama obično bi se stariji članovi obitelji javili kako je to njihova svijeća hrabreći ostale kako se ne trebaju bojati toga znaka. U Grabovici kod Mostara pogača bi se kitila bršljanom, a svijeće bi se stavile u pšenicu ili kukuruz, koji bi se poslije bacao kokošima kako bi bolje nesla jaja. Poseban kruh koji se pravi u Središnjoj Bosni zove se krsnica. To je pogača ukrašena viticama, pletenicama i pticama. Krsnica stoji na sofri svih božićnih blagdana kod svakog obroka. U sredini krsnice gori svijeća, a u žitu kraj nje tri svijeće. Svijeća bi se obično gasila komadićem kruha namočenim u vino ili u rakiju. U posuškom kraju uz svijeće se veže kult pokojnika. Prema narodnom vjerovanju za božićnom večerom i paljenju svijeća prisustvuju i pokojnici iz obitelji. Zato je stol morao biti raskošno postavljen kako bi pored živih bili zadovoljni i mrtvi.

]]> Thu, 24 Dec 2020 19:59:00 GMT http://www.brajkovici.com/blog/?badnjak-i-bozi- http://www.brajkovici.com/blog/rss/00000002A